Upoznajte mačke
Domaća mačka je mali mesožder iz porodice mačaka. Prvobitno potjeće od afričke divlje mačke, a živi uz ljude već oko 3.500 godina. Postoji veliki broj raznih pasmina domaćih mačaka, rasnih i običnih, ali postoje i bezrepe mačke, kao i mačke bez dlake zbog mutacija. Danas su priznate 32 pasmine mačaka sa otprilike 4000 varijacija.
Naziv domaća mačka koristi se za sve mačke koje manje-više “dobrovoljno” žive u direktnom kontaktu s ljudima i smatra se da su se svojevoljno pripitomile jer su u blizini ljudskih nastambi lako dolazile do plijena (kao što su miševi).
One su vješti grabljivci i veoma su inteligentne životinje. Neke od njih se mogu naučiti (katkad mogu naučiti i same) pokretati jednostavnije mehanizme, poput kvake na vratima ili ručice na vodokotliću.
Mačke koje žive u grupama koriste kombinaciju glasova i govora tijela za međusobno sporazumijevanje.
Divlje mačke koje žive u urbanoj sredini često žive samo dvije godine ili manje. Uobičajeni životni vijek za populaciju mačaka bez ljudske pažnje i njege je različit, ovisno o spolu mačke, tako da životni vijek u mužjaka iznosi 1,4 do 3,2 godine, a u ženki 3,3 do 4,2 godine.
Iako mačja osjetila mirisa i sluha vjerojatno nisu toliko razvijena, kao npr. kod miša, u mnogim situacijama su bolja od čovjekovih. Ona zajedno sa njenim visoko razvijenim osjetilima vida, okusa i dodira čine mačku sisavcem sa izvrsnim sposobnostima. Velike oči okrenute prema naprijed omogučuju joj dobar osjećaj za prostor i vrlo točnu procjenu udaljenosti, a naročito dobro registriraju brzo kretanje.
Osjetilo mirisa domaće mačke je četrnaest puta jače od čovjekovog, a u nosu imaju dvostruko više stanica za miris od ljudi, što znači da mogu nanjušiti predmete koje čovjek inače i ne osjeća.
Mačke imaju mnogo jakih dlačica koje su posebno izražene u četiri reda iznad gornje usne (“brkovi”), po nekoliko na svakom obrazu te, zatim, kao čuperci iznad očiju i čekinje na bradi.
Brkovi pomažu mački oko navigacije i osjećaja. One mogu otkriti veoma male promjene u zraku koje ukazuju mački na stvari koje ne vidi.
Među svim životinjama imaju najbolji osjećaj ravnoteže. Kod pada s visine od 2-3 m iz bilo kojeg položaja će se okrenuti nogama prema dolje prije nego ispruženih šapa doskoči na podlogu. Pri tome joj rep služi kao kormilo.
Mačke prikupljaju snagu spavanjem više od većine drugih životinja, naročito dok rastu. Trajanje spavanja za vrijeme dana varira, obično 12-16 sati, a u prosjeku 13-14. Neke mačke mogu spavati čak 20 sati dnevno.
Zbog njihove noćne prirode, kod mačaka predvečer dolazi do povećane hiperaktivnosti i želje za igrom koje neki nazivaju “večernje ludilo”, “noćno ludilo” ili “ludi sat”.
Mačke imaju veliku sposobnost učenja i sjećanja koje koriste prije svega za informacije koje su im od neke koristi. Tu spadaju prije svega njena najdraža hrana, mjesto na kojem stoji posudica s vodom i mačji toalet, najudobnije mjesto za spavanje i mjesto na kojem stoji njena najmilija igračka. Osim toga, vrlo brzo otkriju kako se trebaju ponašati da čovjeka pridobiju da uradi ono što one žele, pa se tako posebno dobro odazivaju na svoje ime kad je vrijeme obroka.
Mačke su poznate po svojoj čistoći, a način njihova čišćenja uključuje lizanje vlastitog krzna. Njihova slina je “sredstvo” za čišćenje, ali ona kod ljudi može izazvati alergiju.
Neke od mačaka povremeno iskašljavaju krznene loptice koje se nagomilaju u njihovim želucima kao posljedica svakodnevnog čišćenja. To se može spriječiti posebnom mačjom hranom i lijekovima koji olakšavaju izbacivanje krzna. Mačke su prilično zdrave životinje, ali mačka može predstavljati rizik od zaraze toksoplazmozom, bolesti mačaka koja je opasna za trudnice i ljude sa oslabljenim imunitetom. Čak je otprilike 60% ljudi izloženo toksoplazmom, koja sama po sebi u zdravih ljudi nije opasna. Većina ljudi koji su tokom života imali kontakte sa mačkama, vrlo vjerovatno su je i preboljeli, niti ne znajući, jer simptomi nalikuju simptomima gripe. Ukoliko planirate trudnoću ili ste trudni, a imate mačku, obavezno mačku dovedite k veterinaru, koji može dijagnosticirati dali je Vaša mačka zaražena toksoplazmozom, te ukoliko je preporučiti liječenje.
Mačke su izraziti individualisti. One same odre?uju gdje i u čijem društvu će provoditi svoje vrijeme, i vrlo teško im se može nešto nametnuti. Mačka je samostalna i snalažljiva životinja, istovremeno je umiljata i nježna, privržena a nezavisna. Čas je nemilosrdni lovac, čas zaigrani mačić. Mačka je sve ove suprotnosti pomirila u sebi i to najviše oduševljava ljubitelje mačaka.Za razliku od pasa, mačke se ne može trenirati, premda poneke mačke, podmičene hranom, znaju izvršavati jednostavnije naredbe vlasnika, ali samo KADA i AKO to one žele. Mogu živjeti na otvorenom, premda im u tom slučaju prijeti povećana opasnost da će nastradati u prometu, ili zatvorene u kući ili stanu. Za razliku od psa, mačkama ne treba šetnja, već je dovoljna kutija sa pijeskom za nuždu, te poneka igračka za zabavu.
Mačke obično spolno sazrijevaju u šestom mjesecu života i tada se prvi put “tjeraju”, a unutar razdoblja tjeranja plodne su obi?no pet do šest dana. Dok se tjera, mačka se neprekidno trlja o predmete, valja se po podu i diže stražnjicu u vis. Ako se u tom razdoblju ne pari s mužjakom, nakon oko tri tjedna ponovo će se tjerati. Kako bi mački pružili miran, zdrav i dug život, trebalo bi ju što prije sterilizirati. To se obično radi u 6.mj. života. Time ćemo spriječiti nekontrolirano razmnožavanje životinja, spriječiti da potomci mačaka dođu u krive ruke ili lutaju, obolijevaju i stradavaju ali ćemo spriječiti i razne bolesti izazvane neprirodnim suzdržavanjem od parenja. Ako nisu sterilizirani, muški mačci označavaju svoj teritorij urinom, skloni su skitnji i tuku se s drugim mačorima te često u tim borbama stradavaju. Neodgovorno je pustiti nekastriranog mačka da nesmetano luta izvan kuće jer rezultat njegovog izleta može biti novo leglo lutalica. U deset godina, od jednog legla, moglo bi nastati 40 milijuna mačaka! Evo kako: ženke se u prosjeku spolno aktivne 10 godina, po dva legla godišnje. Ako u prosjeku preživi 2.8 mačića po leglu, nakon godine dana brojka preživjelih lutalica raste na 12, nakon dvije na 68, nakon osam godina to je 2 423 316 mačaka, a nakon deset godina preko 80 milijuna!
Dakle, sterilizacija je optimalno rješenje za Vas i Vašu mačku, kako bi joj pružili kvalitetan život, i spriječili stvaranje lutalica.
Perzijska mačka
Perzijska mačka oduvijek je smatrana kraljevskom mačkom. Tražeći početak slave perzijskih mačaka, potrebno je vratiti se u prošlost;u vremena kad je srednjoazijska dugodlaka mačka bila neprocjenjivo vrijedna miljenica istočnjačkih vladara. Bilo je to doba kad su pustinjske karavane putovale kroz prostranstva središnje Azije noseći na zapad rijetke orijentalne začine, svilu i dragulje, i kad su, kako je slikovito opisao jedan američki felinolog, košare na leđima deva skrivale jedno još veće blago – dragocjenu dugodlaku mačku.
Iako pravo podrijetlo perzijske mačke ostaje donekle nepoznato, znanstvenici se danas slažu da su se dugodlake mačke pojavile prije više stoljeća u području srednje Azije.
Modernim dobom perzijskih mačaka smatra se razdoblje od 1950-tih godina, kada se počinje obnavljanjem uzgoja nakon II. svjetskog rata. Moderne perzijske mačke razvile su dulju dlaku, gušću poddlaku, šire i ravnije lice, kraću njuškicu, manje i široko postavljene uši, kraće tijelo i rep te velike okrugle oči. Priznate su skoro sve boje, kombinacije boja, te točkaste (kornjačevine), sa bojama u obliku mrlja koje slike kornjačinom oklopu.
Perzijske mačke su u pravilu zdrave mačke, sa očekivanim životnim vijekom od 15ak godina. Kod ponekih mačaka se mogu javiti genetskih problemi sa bubrezima. Njihove velike oči zahtijevaju malo više higijene i čišćenja, a njihova duga mekana dlaka zahtjeva svakodnevno kvalitetno češljanje, kako se ne bi zamrsila. Budući da su mačke čiste životinje i dobar dio dana provode u čišćenju svog krzna, obavezno im se moraju dodavati preparati kao što je bezo-pet ili malt pasta koji sprječavaju stvaranje trihobezoara. Trihobezoari su nakupine dlake koje se formiraju u kuglicu, i u ponekim slučajevima znaju izazvati probavne smetnje.
Po karakteru su vrlo mirne i staložene, elegantnog, gotovo lijenog hoda. Perzijske mačke vole ljude, a u svoje najbliže imaju bezgranično povjerenje. Ako joj posvetite dovoljno vremena, biti će vam iznimno odana. Strancima prilaze s dozom sumnje. Teško će dopustiti da ihnepoznata osoba premeće po rukama, a dogodi li se to, satima će prati sa sebe miris tuđih ruku, ljuta na svoje ukućane koji su to dopustili.
Što se tiče uzgoja, uzgajivači puno rade na stvaranju što kvalitetnijeg legla. Za mačke sa rodovnikom, obavezno je DNK PKD testiranje, kojim se pokušavaju isključiti iz uzgoja životinje sa lošim genetskim materijalom. Uzgajivači ponekad mjesecima tragaju za parnjakom kompatibilnim sa njihovom mačkom, kako bi stvorili što ljepše i zdravije leglo.
Devon Rex
Devon rex pasmina pojavila se prije 50-ak godina u Velikoj Britaniji.Ono što Devon rex mačku odvaja od drugih pasmina je njihovo valovito krzno te oblik glave i ušiju poput šišmiša.
Po karakteru su izuzetno vesele, nestašne i zaigrane čak i kad narastu. Visoko skaču i mogu se dresirati skoro kao psi. Izrazito inteligentne. Ponekad ih se opisuje kao križance psa, mačke i majmuna.
Vrlo su vezane za vlasnike, i često ih se može vidjeti da sjede vlasniku na ramenu, te vole pričati sa vlasnikom ispuštajući cijeli repertoar zvukova. Postoje teorije da su ove mačke pogodne za alergičare, ali to nije službeno potvrđeno.
Sijamska mačka
Sijamska mačka je vrlo stara pasmina domaće mačke, prepoznatljiva po karakterističnoj svijetloj jednobojnoj dlaci s tamnijim obilježjima u boji (pointed).
Sijamska mačka porijeklom je iz područja Sijama, današnjeg Tajlanda. Ova je pasmina bila štovana u hramovima budističkih svećenika, a bila je prisutna i na dvoru sijamskog kralja. Pretpostavlja se da je nastala prije više od 500 godina, u Europu je stigla u drugoj polovini 19. stoljeća. Sijamska mačka je prva orijentalna pasmina koja je još od početka 20.stoljeća postala vrlo popularna.
Sijamske mačke imaju specifičnu jednobojnu dlaku s tamnije obilježenim nogama, repom i glavom. Imaju vrlo elegantno tijelo na tankim, visokim nogama, i duguljastu glavu. U novije doba se razvijaju u smjeru ekstremnog naglašavanja izduženosti tijela i nogu te povećavanja očiju i ušiju. Time se uvelike razlikuju od ranih primjeraka sijamske mačke, koje se nazivaju tradicionalni tip. Škiljavost koja se u prošlosti smatrala uobičajenom karakteristikom, danas se smatra nedostatkom. Sijamske mačke su po naravi aktivne, energične, društvene, znatiželjne, zahtjevne i izuzetno ‘pričljive’. U stanju su satima mijaukati kada nešto žele. Sijamske mačke znaju biti vrlo ratoborne i agresivne, nisu toliko druželjubive kao druge mačke, osim sa vlasnikom, i to ukoliko ih sepravilno odgoji.. Uglavnom imaju dugi životni vijek.
Ruska modra mačka
Preci ovih mačaka živjeli su u sjevernoj ruskoj luci na Bijelom moru, Arhangelsku.
Jednoliko plave, snažne, zdrave i otporne, privukle su engleske mornare koji su ih često trgovačkim brodovima donosili kući.
Već od 1875. god. postoje zapisi o izložbama na kojima su bile brojne ruske plave mačke tada još pod nazivom “arhangelske mačke”. Gospođa Carew Cox je prvi ozbiljni uzgajivač koji se uspio dovesti u vezu s ruskim plavim mačkama čak i danas priznate jednobojne kratkodlake mačke, posebno one plave.
Ipak, pri kraju 19. st ruska plava mačka nije bila potpuno definiranog izgleda budući je iz Rusije stizalo više elegantnih ali i nešto snažnijih i zdepastijih mačaka. Razlika je bila najočitija u kvaliteti dlake, vrlo su rijetke imale kvalitetu dlake sličnu današnjoj.
Nažalost tada su se sve plave mačke natjecale zajedno u istoj kategoriji i zdepastija britanska redovito je pobjeđivala elegantnu ruskinju. Tek od 1912. god. ruske mačke se ocjenjuju odvojeno od britanskih.
1918. god. dolazi do Ruske revolucije što rusku plavu mačku čini prilično nepopularnom pasminom u to vrijeme, te se do II svjetskog rata gotovo izgubila izvorna pasmina. Tek 1945. god. skupljeno je nekoliko mačaka ali zbog malog broja morala se u uzgoj uvesti nova pasmina. Izbor je pao na blue point sijamku ( sa plavim oznakama). Ova činjenica je uvjetovala ponovni brzi rast ruskih plavih mačaka, ali i promjenu u građi naravi. 1962. god. službeni standard gotovo se nije razlikovao od standarda orijentalnih plavih mačaka, čak je i gusta dlaka karakteristiena za rusku plavu gotovo isčeznula.
1960. god. nekoliko engleskih uzgajivača pokušalo je i uspjelo odvojiti rusku plavu od orijentalne mačke. Ali nije samo u Velikoj Britaniji ova mačka privukla pažnju.Kasnih 40-tih ova mačke se uzgajala u Americi i skandinavskim zemljama.
Današnji uzgajivači vjeruju da je skandinavski uzgoj ruskih mačaka zaslužan za duboku zelenu boju očiju, a engleski za boju i kvalitetu dlake.
Zanimljivo je napomenuti da se i današnji standardi ruske plave razlikuju u raznim udrugama ne samo u građi tijela, nego i u boji. Naime, u Engleskoj, Australiji i New Zelandu dozvoljene si i druge boje.
Tijelo ruske plave mačke je čvrsto i mišićavo, ali uz to ipak elegantno i vitko. Šape su male, ovalne, noge su duge, a rep je vrlo dug i sužen pri vrhu. Najvažnije karakteristike ruske plave mačke nalazimo u obliku glave, te boji i strukturi dlake; naime prelaz nosa u čelo mora biti ravan bez “stopa” (flat-topped skull) a profil nosa lagano izbočen. Oči su zelene bademastog oblika. Jedinstvena je i dlaka koja je dvostruka, kratka, gusta i svilena koja nikada ne smije biti previše polegnuta uz tijelo. Poželjne su što svijetlije nijanse plave boje, ali najvažnija je jednoličnost boje, te osobit srebrni sjaj.
Kao kućni ljubimci nježnije su i rezerviranije od drugih kratkodlakih mačaka. Iako su živahne i razigrane uvijek su dostojanstvenog držanja. Glasaju se vrlo tihim mijaukom i u pravilu su vrlo privržene vlasniku što ih uz prirodnu skladnost, te gotovo nikakav gubitak vremena za održavanje dlake čini idealnim kućnim ljubimcem.
Bengalska mačka
Bengalska mačka je jedna od najmlađe nastalih pasmina umjetnom selekcijom. Prvi puta se pojavljuje pedesetih god. prošlog stoljeća u SAD.
Nastala je križanjem Azijske leopard mace i domaće mačke. Svrha križanja bila je dio programa znanstvenog istraživanja mačje leukemije.Tek 1963 god. uzgajivač J. Mill iz Kalifornije nabavio je Azijsku leopard mačku Felis bengalis i pario je s američkom domaćom mačkom u svrhu tvaranja nove vrste sa prekrasnim točkastim krznom. Prva križanja su ponekad dala i neplodne životinje, ali je uzgoj nastavljen sa plodnim bengalskim mačkama. U uzgojnom programu upotrebljene su još osim domaće mačke, sijamska i burmanska pasmina. Čitav uzgojni program bazirao se na tome, da se dobije mačka koja ima izgled leoparda sa dražesnim i ljubaznim temperamentom domaće mačke. Prva takva mačka registrirana je 1983. od T.I.C.A. Prva bengalska je uvezena 1991. u Francusku, a od FIF-e je priznata 1999. god.Uzimajući u obzir te karakteristike uzgajivači i suci moraju dati prednost dobroćudnim osobinama i izgledu koji ima značajke leopard mace.
Bengalska mačka je po vanjskom izgledu u potpunosti slična divljoj leopard mački, a po karakteru domačoj mački. Ona je atletski građena, okretna, znatiželjna, vrlo aktivna, druželjubiva, dobroćudna i graciozna. Općenito govoreći vrlo je društvena. Vrlo je bitno da je odmalena potpuno socijalizirana. Osobitost joj je da voli vodu i kupanje.
Bengalska mačka je srednje veličine, mišićave građe, široke klinaste glave koja je u odnosu prema tijelu nešto manja. Profil lagano konveksan, uši zaobljene malene široke na bazi, oči okrugle. Sve te osobine daju joj osebujan i jedinstveni izgled divlje mačke.Krzno je jedna od glavnih osobina te mačke. Ono je kratko, mekano, svileno i blještavo. Uzorak joj je u obliku rozete-točkasti ili sličan rastegnutom mramorastom uzorku-marbel koji često nalazimo kod drugih pasmina. Rep joj je debeo, srednje dugačak te daje mački dobru ravnotežu.
Sfinks
Sfinks ili Sphynx mačka je još jedna egzotična pasmina malke, koja začudo nije rezultat genetske manipulacije, već prirodne i spontane genetske mutacije. Odsustvo dlake Sfinks duguje nasljednom recesivnom genu. Prva saznanja o Sfinksima datiraju iz vremena Asteka, premda se pasmina kao takva javlja tek 1966. god. u Kanadi, kada je nađen bezdlaki mačić u leglu mačića nastalih od domaćih roditelja.Vlasnicima se svidio taj mačić, te ga je pario sa majkama, sestrama i kčerima, kako bi dobio još potomaka. Pasmina je nekoliko puta mjenjala ime, prvo se zvala “Mačka Mjeseševog kamenja” (Moonstone cat), pa “Kanadska bezdlaka mačka” (The Canadian hairless) i na kraju je dobila ime Sphynx, ili Sfinga.
Koža Sfinki, iako izgleda gola, je zapravo pkrivena sitnim dlačicama, pahuljastvim na dodir. Koža je topla, nježna i slična jelenjoj na dodir. Priznate su sve kombinacije boja kože i očiju.
Karatker sfinga je vrlo karakterističan: one su drage, srdačne, inteligentne, vesele, privržene… čak kažu da je karakter Sfinka mačaka kombinacija mačke, psa i djeteta…Jedinstven je i idealan za društvo. Vrlo je znatiželjan, i sve voli vidjeti i znati. ukoliko ga ignorirate, čak će vam kao pas nositi igračke ili na bilo koji način tražiti vašu pažnju. Vrlo je zanimljivo da ove mačke gotovo nikada nisu agresivne, čak i kad im se radi ono što nevole.
Što se tiče njihove dlake, odnosno nedostatka dlake, Sfinge su osuđene biti isključivo kućne mačke. Njihova gola koža ne podnosi sunce, odnosno prije izlaganja sunca moraju biti namazane kremom za sunčanje sa visokim zaštitnim faktorom. Pri slabijem izlaganju suncu, njihova koža potamni kao i ljudska, ali isto tako, pri jačem suncu lako izgore.
S obzorim da nemaju dlaku, potrebna im je kalorijski jača hrana nego drugim mačkama, kako bi održali tjelesnu temperaturu.